“Sjeme zla”

monsanto

Zapitate li se ikada što se zapravo krije u proizvodima koje jedemo?

Ako je odgovor negativan, vrijeme je da se ipak zapitate (ili proguglate) jer odgovor bi vas mogao zaprepastiti.

Svi se sigurno sjećate poplava koje su nedavno zahvatile Hrvatsku i susjedne nam zemlje te time uništile brojne poljoprivredne usjeve te time i mnogobrojne poljoprivrednike koji prehranjuju svoje obitelji plodovima svoga mukotrpnog rada i truda, ali ipak, čini se da nije sve tako crno…Naime, među mnogobrojnim dobrim ljudima i organizacijama koje su spremno pružile pomoć, javio se i Monsanto, međunarodna korporacija sa sjedištem u SAD-u koja djeluje na području poljoprivrede i biotehnologije te vodeći svjetki proizvođač genetički modificiranog sjemena. Na službenim stranicama Monsanto-a tada se pojavila vijest kako će, „u nastojanju da pomogne popraviti štetu, Srbiji, BiH i Hrvatskoj donirati sjeme kukuruza u vrijednosti od 445,000 eura te sjeme rajčice, krastavca i kupusa u vrijednosti od 75,000 eura.“(no na stranici stoji da je sjeme za Hrvatsku bilo stavljno sa strane). Wow to zvuči jako velikodušno od jedne tako američke korporacije koja je odlučila pružiti svoju pomoć nekim tamo malim zemljama za koje vjerojatno većina Amerikanaca nikad nije niti čula.

No, što zapravo stoji iza Monsanta?

Pa…vratimo se malo u povijest i početke razvoja danas jedne od najvećih i najkontroverznijih kemijskih kompanija u SAD-u. Njihov prvi proizvod bilo je umjetno sladilo koje su prodavali Coca-Coli (istraživanja su pokazala da izaziva rak), a između ostalih proizvoda , važni su pesticid, insekticid te  Agent Orange( koji se za vrijeme vijetnamskog rata koristio kao bojni otrov, a koji je izazvao velike štete okolišu te zdravstvene probleme tamošnjem stanovništvu od kojega, prema procjeni, ozbiljnih zdravstvenih problema i danas ima barem 800000 ljudi ). Monsanto je, između ostalog, sudjelovao i u projektu Manhattan čiji je cilj bio razvoj prvog nuklearnog oružja. No ono po čemu su vjerojatno najpoznatiji jest proizvodnja genetski modificiranih biljnih kultura, ali i zbog brojnih tužbi kojima su uništili male farmere pod optužbom da su koristili njihovo patentirano sjeme bez licence. Ovdje je spomenuto samo nekoliko zanimljivih činjenica iz povijesti Mosantoa, a za ostale zanimljivosti možete pročitati slijedeće članke:

http://www.novi-svjetski-poredak.com/2014/05/05/kako-prepoznati-genetski-modificiranu-hranu/

http://www.tportal.hr/vijesti/znanost/344990/Petir-Monsanto-nam-donacijom-zeli-podvaliti-GMO.html

http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/252313/Default.aspx

Vjerojatno ste većina čuli za tu korporaciju, i to sigurno u negativnim kontekstu i vjerojatno onda kada je riječ o genetski modificiranim proizvodima. Pa što je tako loše u GMO proizvodima? U svibnju 2014. godine aktivisti su 52 države prosvjedovali protiv multinacionalne kompanije Monsanto, a aktivisti su tada borili riječima: „Oni truju našu djecu, truju našu planetu, oni truju nas“ tražeći da se genetski modificirana hrana jasno označava (protiv čega se Monsanto bori jer to mu smanjuje prihode jer ljudi rađe odabiru hranu koja nije genetski modificirana, tvrdeći kako u takvoj hrani nema razlike u odnosu na prirodno uzgojenu) i da  se provedu dodatna znanstvena istraživanja na zdravstvene posljedice konzumiranja takvih proizvoda. Naime, pokazalo se da štakori hranjeni GMO kukuruzom razvijaju tumorska oboljenja, a od treće generacije zabilježen je visok postotak nepolodnosti, štetnost GMOa može se vidjeti i na primjeru SAD-a, gdje se GMO usjevi siju već godinama, a svaki četvrti stanovnik alergičan je na gluten koji se nalazi u pšenici (usporedbe radi, u Europi je na gluten osjetljivo od 0,1 do 0,2 posto ljudi, a u Kini i Rusiji u kojima se ne sadi GMO sjeme, alergija na gluten je nepoznata), ali još se slabo zna o svim posljedicama unosa takve hrane.

Kako onda jedna takva kompanija može poslovati društveno odgovorno? Navodno može. Njihova vizija (a i suština poslovanja) jest „proizvesti više, sačuvati više i poboljšati živote“, isporučujući poljoprivredne proizvode koji podupiru farmere diljem svijeta. Tako barem tvrde. A i evo, velikodušno su ponudili svoju pomoć Hrvatskoj i susjednim nam zemljama u trenucima velikih prirodnih katastrofa.

Kako jedna takva kompanija može tvrditi da je društveno odgovorna? Kako može utjecati na mnoge zemlje da prihvate proizvode i da svoje ljude hrane nečime što nije prirodno, dok, s druge strane, vode prljave bitke protiv malih poljoprivrednika koji uzgajaju zdravo i prirodno voće i povrće i bore se protiv oglašavanja ekološki uzgojenih proizvoda jer se time nanosi šteta GMO proizvodima? Kako vjerovati hrani koju proizvodi kompanija sa tako kontroverznom povješću (od proizvodnje kancerogenih proizvoda, insekticida DDT koji je kasnije zabranjen zbog negativnog utjecaja na ljudsko zdravlje i eko sustav pa do kemijskog oružja Agent Orange i sudjelovanja u projektu Manhattan s ciljem razvoja nukleranog oružja)?

Mislite li da uitinu siju „sjeme zla“?

Vratimo se na pitanje s početka…hoćete li se ipak zapitati što zapravo jedete?

Izvor:

http://www.monsanto.com/pages/default.aspx

http://www.novi-svjetski-poredak.com/tag/novi-svjetski-poredak/

http://hr.wikipedia.org/wiki/Monsanto

14 thoughts on ““Sjeme zla”

  1. Odlican clanak! Trebali bi se svi zapitati sto jedemo, od kud to dolazi i tek onda donijeti odluku o konzunaciji tog proizvoda.

    Like

  2. Lijepo sročeno! Ludi Ameri jedu tu GMO hranu ko sumanuti, i zato i jesu debeli, kognitivne sposobnosti su im slabije, a ne bi me ni čudila problematična reprodukcijska funkcija. Ne treba nama GMO u Hrvatskoj, prvo sjeme nije skuplje od genetski modificiranog, a i imamo dovoljno potencijala za uzgoj prirodne hrane. Jedimo hrvatsko

    Like

  3. Jako zanimljiv članak!
    Kao studentica agronomije, moram reći da nikako ne podržavam GMO proizvodnju, hranu i ostale gmo”nusproizvode” jer smatram ne samo da nisu zdravi, vec da su neki od takvih proizvoda i otrovni. Kako kemijski napravljena hrana.može imati.ikakva pozitivna svojstva na.organizam?
    Nasreću u RH još nije došlo do GMO proizvodnje i nadam se da niti.neće i da će se poljoprivredna proizvodnja usmjeriti više na domaće,autohtone i ekološke proizvodnje, što je dovro za proizvođača, potrošača a potom i državu koja bi na taj način bila još bolje promovirana.
    Što se tiče toga da li znamo što jedemo,mislim da velika većina ljudi nije svjesna sto jede. Pa vecina “nasih” proizvoda u ducanima nije nasa, sami sastojci pojedine hrane su upitni a o kvaliteti da i ne pricamO. U svakom slučaju NE GMO-u i pokušati izbjegavati prehrambene proizvode u dućanima 🙂

    Like

  4. Monsanto je definitivno primjer društveno NEodgovornog ponašanja, međutim mislim da je upotrebljena malo teška fraza – “sjeme zla”. Dakle, po mom mišljenju stvar je jedino u tome što je Monsanto neodgovorna kompanija koja želi što brže zaraditi na prodaji svojih proizvoda, što nažalost dovodi do navedenih loših posljedica. Naravno, i ovdje se može konstatirati da ukoliko se poduzeća (i ljudi općenito) društveno odgovorno ponašaju da bi slika svijeta bila puno bolja.

    Liked by 1 person

    1. Slazem se s Mateom. Ali cak i nije pretjerano reci da siju “sjeme zla” – ukoliko navedeni plodovi uzrokuju, izmedu ostalog, celijakliju i neplodnost u dugom roku. Ukoliko je ova objava provjerena i tocna, potrebno je siriti znanje o stetnom utjecaju tih pojava i na sve moguce nacine se boriti protiv toga na nacin da jedemo sto vise domace hrane iz provjerenog domaceg uzgoja

      Like

  5. Etički kodeks same kompanije mi nije poznat te sve što je navedeno može biti točno. No što se tiče nekih znanstvenih tvrdnji u ovom tekstu mislim da su senzacionalističke i sumljam da je itko pročitao i jedan pravi znanstveni rad. Mislilm da se o procesu stvaranja GMO organizama u javnosti skoro ništa nezna i da je lako zamisliti neki gotovo filmski scenari u kojem bezdušni ljudi u bijelim kutama misleći samo na novac koriste ko zna kakve metode da uzgoje ko zna šta. Većina velikih napretka u medicini u zadnjih trideset godina proizlazi iz ljudskog napretka u genetičkom inžinjestvu od toga da više nemoramo samljeti svinjsku gušteraću kako bi proizveli malu dozu animalnog inzulina (nego sad koristimo GMO kvasce koje proizvode ljudski protein inzulina) do proizvodnje spesifičnih antitumorskih antitjela tzv. pametni ljekovi druge i treće generacije koji značajno produžuju ljudski život bez kemoterapije. Bojim se da bi se tu moglo još puno toga napisati no kao neku sumaciju svega treba se reći da premda zvuči strašno ako se provodi stručno i etično genetski inženjering može samo pomoći čovječanstvu, nahraniti sve više rastući broj ljudi na svijetu, povećati kvalitetu života i držati ljude zdravijim i dugoviječnijem nego što su ikada bili su povijesti.

    PS: Ne plaća me nikakva velika kompanija, no znanstvenik sam u tom području i nisam zlikovac iz filmova 😀

    Like

  6. Odličan članak i nadam se da će ga pročitati što više ljudi. Sjeme zla je možda malo prejaka riječ, ali sjeme nesigurnosti siju zasigurno. Osim ako nije provjerena istinitost ovdje napisanih činjenica. Onda treba širiti ovo da i ostatak bude upućen.

    Like

  7. Ovaj post vam je predobar! Već sam neko vrijeme svjesna Monsantovog utjecaja i moram priznati da mi je vrlo drago što živim u jednoj maloj zemlji gdje još uvijek bakice sade svoje vrtove i gdje se još koliko toliko dobro hranimo…

    Like

  8. Ljudi su počeli više paziti na to što konzumiraju te se sve više okreću vlastitom uzgoju. Što je svakako pozitivna stvar, ali nije i najsretnije rješenje, jer je još uvijek riječ o malom broju ljudi koji su spremni poduzeti nešto po tom pitanju.

    Ipak, sreća pa mi u Hrvatskoj još uvijek možemo naći hranu koja nema okus po plastici. 🙂

    Like

  9. Mislim da u većini slučajva ni sami nismo svjesni što sve jedemo, odnosno što se sve nalazi u hrani koju jedemo. Kapitalistički duh i pomama za novcem dovela je i do razvoja GMO hrane koja je u suštini jeftinija, estetski ljepša, no ne i zdravija. Primjer – jabuke koje kupujemo u dućanima izgledaju kao da su “ispale” iz nekog crića – dok zapravo prave, domaće su daleko manje estetski privlačne no ukusnije i zdravije. Mislim da posljedice takve hrane (tj. otrove iz te hrane) ćemo tek uvidjeti za 20ak godina. Svima toplo preporučam da si “nabave” kumicu na placu za koju sa sigurnošću znaju da uzgaja domaću hranu te na taj način se odmaknu od GMO prehrane.

    Like

  10. Interesantan članak koji nam ukazuje koliko smo sretni što “blagodati zapadnog svijeta” u obliku GMO hrane još nisu došli kod nas. Još uvijek smo sretni što još donekle jedemo hranu koja ima okus i miris, za razliku od oblikom savršene GMO hrane.

    Like

  11. Interesantan članak koji nam ukazuje koliko smo sretni što “blagodati zapadnog svijeta” u obliku GMO hrane još nisu došli kod nas. Još uvijek smo sretni što još donekle jedemo hranu koja ima okus i miris, za razliku od oblikom savršene GMO hrane.

    Like

Leave a comment